Bolji način
Cijela mirisna livada kupala se u suncu.
Mali mišić se veselo igrao između stabljika i listova biljaka. Juricao je tamo ovamo.
Iznenada, vrisnu i pade u jamu.Uzdisao je i jadikovao ali ga niko nije čuo.
Obrisao je suze i sjeo da razmisli, šta mu je činiti. Sjedeći u dnu jame primjeti kraj neke grančice na samom rubu jame. Zaskoči se i povuče na dolje. Grančica mu je poslužila kao ljestve i tako se spasi.
Nedaleko od jame ugledo je dva mala, bijela zeca.
I sve mu je postalo jasno…
Zečići su bili deblji, snažniji i brži od drugih. Na žalost, oni svoju snagu i umijeće nisu koristili na lijep način. Nisu ni pomagali drugima…
Naprotiv, uznemiravali su druge kopajući jame. Kad bi neka životinjica ili mladunče završilo u jami oni bi se smijali i uživali u svojoj pakosti. Tako je bilo i ovaj put.
Našem junaku je sve bilo jasno. Zečići su pobjegli a miš sjede pored stabla da se odmori i odahne od svog neprijatnog iznenađenja.
Tu je sjedila vjeverica. Ona je sve vidjela pokušala je da utješi miša:
“Prije nekoliko dana i košuta je uganula nogu u njihovim zamkama. Boljela ju je povreda. A evo sad i ti… Moramo nešto učiniti.”
Miš je razmišljao:
“Zbog njihove igre neko bi mogao biti ozbiljno povrijeđen. Nešto moramo smisliti!”
Dok su miš i vjeverice ćutali, naiđe košuta. Nakon kraćeg razgovora zaključili su da nešto moraju učiniti ali nisu znali šta….Tako se i raziđoše.
Vrijeme je prolazilo. Dani su bili sve hladniji i hladniji. Zečiće više nisu vidjeli, nisu ih ni sretali… Poslednje poslove pred hladne dane završila je i vrijedna pčela. Tako se srete sa tri drugara koji su još uvijek razmišljali šta da čine. Oni joj ispričaše svoje probleme a pčelica se neko vrijeme zamisli.
“Znači, želite ih naučiti da ne smiju kopati jame drugima, da ne smiju uznemiravati druge… pa da, to je moguće. Postoji način da ih na bolji i ljepši način opomenete i naučite lijepom ponašanju. Poslušajete me.
Zastidjet će se!”Pčelica im je ispričala šta joj je na um palo. Objasnila im je šta će da učine. I već sutradan, drugari su krenuli na drugu stranu livade. Ljeti je tu bilo mnogo mirisnog cvijeća. Sad je sve bilo suho i nekako tužno.
Pčelica je pošla sa njima i sve im je pokazala.
Oni su pažljivo sakupljali sjemenke cvjetova. Kad su dovoljno sakupili, ponesoše ih sa sobom.
Vratili su se i radili sve do mraka. Tog dana niko nije vidio zečiće, ali ni zečići nisu vidjeli njih.
Iznenađenje je uskoro bilo pripremljeno.Stigla je zima. I uskoro zavlada tišina. Mnoge životinje su se sklonile u svoja topla gnijezda pa tako i naši prijatelji. I konačno stiže proljeće…
Trava je izrasla, cvijetovi su prekrili sve… i prijatelji su se sakupili.
Pčelica je bila sretna: “Samo malo i naši zečići će biti tu. Ala ćemo ih iznenaditi…!”
Mali pospanci su još trljali oči.
Nisu bili sigurni da li još spavaju ili su se zaista probudili.
Njihovi prijatelji su bili tu, ali livad im je bila drugačija.
Čudili su se ne shvatajući šta se dešava. Miš ih pozva:
“Došli smo da zajedno prošetamo našom livadom.”
Zečići pođoše za prijateljima.
Lijepo, mirisno cvijeće je ispunilo livadu. Bilo je to iznenađenje i za miša, vjevericu i košutu a ne samo za zečiće.
Miš im je objasnio:
“U svaku vašu jamu mi smo posijali sijeme cvijeća. I eto, zahvaljujući vašim nestašlucima naša livada nikad nije bila ljepša.”Zečići su od stida oči pokrili ušima. Miš se smijao: “Ne stidite se, oprostili smo vam.
Pčelica nam je pomogla da nađemo bolji način.”Zečić stidljivo, tiho progovori:
” Od sada ćemo kopati rupe za cvijeće, pomagati drugim životinjama da poprave svoja gnijezda, tražiti izvore vode….”
Sretni drugari pođoše u igru pa pođite i vi….
About the Author
