Pčelica

 

 

Bila jedna usamljena pčelica koja je stalno bila u potrazi za prijateljem.

Mahala je krilima, letjela i letjela dok ne srete jednog nježnog dragog leptira.

Čim su se pozdravili otpočeše upoznavanje i razgovor.

“Ja sam pčelica. Tražim prijatelja. Leptiriću nježni, hoćeš li se igrati sa mnom?”

Leptir joj reče:

“Ako postanem tvoj prijatelj, možemo se posvađati dok se igramo. Bi li me ubola?!”

Pčelica je bila iskrena:

“Pa, to je bar jasno. Ubola bih te svojom oštorom žaokom!”

Mali leptirić na njene riječi zakuka:

“Ne, ne, ne. Ne želim biti tvoj prijatelj! Odmah idem od tebe!”

Mala pčelica ostade tužna i usamljena.

Polahko je nastavljala svoju potragu, nadajući se prijatelju.

Letjela  je i letjela. Napokon stiže do neke male, dražesne bubamare.

Pozdraviše se i otpoče upoznavanje.

“Ja sam veoma usamljena. Tražim iskrenog druga. Hoćeš li se igrati sa mnom?”, pitala je pčelica.

Mala bubamara je pitala: “Ako postanemo prijatelji i u igri se posvađamo, hoćeš li me ubosti svojom žaokom?!”

Pčelica je bila iskrena:

“Pa to je sasvim jasno, draga bubamaro. Ubola bih te!”

Bubamarica se naljuti:
“Ne, ne, ne” Neću se družiti s tobom. Odmah bježim od tebe!”

Zamahnu svojim krilima i nestade u daljini.

Mala pčelica uzdahnu ožalošćena i usamljena.

Bila je još tužnija jer se osjećala malehnom i odbačenom.

Da ne bi zaplakala zamahnu krilima i poletjenastavljajući svoju potragu.

Letjela je i letjela.

Stižem do jedne velike livade prekrivene mnoštvom cvjetića.

Među cvjetićima se posebno isticao veliki, crveni cvijet. Doletje do njega i sjede na njegove latice.

Tužna, spusti svoja krila i klonu bez riječi.

Cvijet je pozdravi i upita:

“Draga moja pčelice, reci mi zašto si žalosna?”

Pčelica odgovori:”Ah, nemam ni jednog prijatelja!”

Cvijet nastavi razgovor:

“Hoćeš li se sa mnom igrati. Želiš li biti moj prijatelj?”

Pčelica se tužno osmjehnu i stidljivo reče:

“Naravno da bih željela biti tvoj drugar! Zašto to ne bih željela?!

Ali, ti svakako trebaš da znaš imam veoma oštru žaoku!”

Cvijet je upita zbunjeno:

“Naravno da znam! Ali ne razumijem, šta to ima veze?”

Pčelica tužno objasni:
“Ako se posvađamo u igri, mogu te ubosti!”

Cvijet se i dalje čudio:

“Pa dobro, ubodi! Šta to ima veze?!”

Pčelica je bila iznenađena:

“Pa zar se ti nimalo ne bojiš?”

Cvijet se raspoloženo smijao:

“Ne, ne bojim se! Zato što ćeš se napiti mog soka i od njega napraviti ukusan, slatki med!”

Pčelica poletje u zrak od sreće:

“Ti si moj najbolji prijatelj i igrat ćemo se zajedno!”

 

Potom se nastaviše radovati i veseliti.

 

 

Preuzeto sa  “Kraljica od Sabe”