Nastavak o slučaju u Benu Kurejza i pitanje vjerodostojnosti predaje o tome u knjizi „Zapečaćeni džennetski napitak“

0
Posted April 22, 2013 by Ha Mim in

Ovo što se nalazi pred vama samo su neke od činjenica, koje nam ukazuju na to da je predaja u vezi sa pohodom Poslanika a.s. na pleme Benu Kurejza, a što je spomenuto u knjizi „Zapečaćeni dženetski napitak“, potpuno netačna.

Prva stvar, u ovoj predaji se spominje kako je pleme Evs došlo kod Poslanika a.s. da se zauzme za Beni Kurejza, u smislu traženja od Poslanika a.s. da bude milostiviji prema njima. Međutim, insan nikada ne smije smetnuti sa uma da su ashabi imali onu kulturu i poštivanje prema Poslaniku a.s. koju većina nas danas nema, tako da oni nikada ne bi intervenisali u nečem za šta znaju da Poslanik a.s. prima od Allaha, sprovodeći Njegov zakon i pravdu. Pa kako bi, s tim u vidu, ashabi i pomisli da su oni milostiviji od samog Resulullaha a.s.

U tim predajama, također, se navodi da je Poslanik a.s. čitavo pleme Beni Kurejza vodio do Medine i zatočio ih u kući Bint-El Haris. Čovjek koji ima imalo pameti neka malo razmisli da li bi stvarno Poslanik a.s. mogao da učini jedan takav korak , da čitavo pleme koje je brojalo oko 5.000 ljudi, žena i djece i koji su živjeli udaljeni od Medine šest sati hoda vodi i zatoči u kući. (Kako je moguće smjestiti toliki broj ljudi u jedan prostor s obzirom na činjenicu da je najveća građevina u Medini bila Poslanikova a.s.džamija, a nijedna kuća nije bila veća nego li današnje kuće? Pa neka mi neko objasni kako smjestiti toliki broj ljudi u jedan tako mali prostor kao što je bila kuća Bint-El Haris). Također, još jedna mala opaska: u plemenu je bio veliki broj starih ljudi, žena i djece, što znači da umjesto šest sati hoda trebalo bi im najmanje deset i više sati, pa razmislite zašto bi Milost svim svijetovima a.s. želio maltretirati ove ljude, šta je bio cilj? Iako ima predaja da je Poslanik a.s.odvojio žene i djecu u kuću Usame Ibn Zeida r.a., međutim i ovo ne mijenja činjenicu da je ova predaja netačna.

Pažljivo čitajući navedenu knjigu, zapazićete da se prenosi kako je Poslanik a.s.naredio da se iskopaju jame u centru Medine, odnosno na medinskoj pijaci, da bi se bacila njihova ubijena tijela u tu “masovnu grobnicu“. Pa koje li logike?-pitam se. Zašto da se uništi centar ekonomije (pošto je pijaca bila glavni ekonomski centar Medine). Čak, i da sve to ostavimo po strani, zar bi Poslanik a.s. izložio stanovništvo Medine bolestima i zarazi ?
Sljedeća stvar koja je vezana za ovu predaju, a koja mi je bila posebno čudna, jeste da je Poslanik a.s. navodno naredio da se svi dječaci pregledaju, u smislu utvrđivanja njihove punoljetnosti, pa su tako pregledani njihovi intimni dijelovi, kako bi se utvrdilo da li su se pojavile malje na tim dijelovima tijela, kao znak njihove punoljetnosti. I tako, sve na koje su naišli da su punoljetni Poslanik a.s. je naredio da ih ubiju bez suđenja, bez ispitivanja da li su učestvovali u borbi ili ne. Ovaj autor i njegovi simpatizeri sigurno pišu i govore o nekom koga mi ne poznajemo, a ne o našem voljenom Resulullahu a.s.. Nije to Njegov a.s. put, to što se prenosi u ovoj predaji aludira više na četnicki način provjere u toku rata u Bosni (pregledanje intimnih djelova tijela da se vidi koje osunećen a ko ne, kao znak pripadnosti Islamu). Pa kako bi Poslanik a.s. dopustio gledanje avreta bez obzira o kome se radi.

Imam Malik je, čak, govorio o Ibn Ishaku da je on dedžal nad dedžalima

Samo se pitam zašto niko od vehabija nije prenio ovaj hadis u verziji od Hamid Ibn Zindživina, u kojoj je on tvrdio da broj ubijenih jevreja nije bio viši od 40 ratnika.
Ibn Ishak je neprihvatljiv kao prenosilac hadisa i sve njegove predaje oko ovog događaja su daif-slabe. Imam Malik je, čak, govorio o njemu da je on dedžal nad dedžalima, uz opasku da je Imam Malik živio u njegovom vremenu i u istom mjestu gdje i Ibn Ishak.

Imam Ahmed je govorio o njemu:- Ibn Ishak je došao u Bagdad i nikako nije vodio brigu od koga prenosi hadise.
Hišam Ibn Urva je rekao:- Ibn Ishak je lažac i njegova tvrdnja da je prenosio hadise od moje žene-Fatime Bint El Munzir je laž, i, tako mi Allaha, nikada nju niti je vidio niti sreo. Ibn Nedim govorio je također kako je Ibn Ishak bio nepovjerljiv i neprihvacen prenosilac hadisa.
El Zehebi i El Darakutni proglasili su ga slabim prenosiocem i rekli su da je poznat po slabim i neobičnim predajama.
Najsadržajnije je ono što je govorio El Hatib el Bagdadi o Ibn Ishaku, kada je potvrdio da on prenosi židovske predaje od židovskih prenosilaca.
Ibn Ishak je spomenuo da je u pohodu na Beni Kurejza broj poginulih izmedju 600 i 900, a jedno malo zapažanje vezano za ovaj podatak je da je zaista čudno da navodi broj izmedju 600 i 900 poginulih. Pa zar nije velika razlika u utvrdjivanju broja poginulih, u odnosu na druge predaje, gdje je broj poginulih oko 40.
Ibn Ishak je u svojim predajama o drugim bitkama uvijek navodio uz broj poginulih i njihova imena, međutim u ovom dogadjaju nije naveo nikakva imena,pa zar se to ne kosi sa njegovom praksom, kada prenosi sve ostale hadise u kojima se spominju ratni pohodi Poslanika a.s.
Ibn Ishak je u svojoj predaji spomenuo imena šehida poginulih na strani muslimana, i ovdje je zaista čudna jedna stvar. Posto u istoj predaji on navodi da su se jevreji plemena Benu Kurejza predali, pa se pitam otkud šehidi kada nije bilo borbe ni otpora od strane židova.

 

Jedno od možda najinteresantnijih zapažanja u Ibn Ishakovoj predaji i nekim drugim predajama vezano za ovaj događaj je kako su židovi oslikani kao žrtve (ono što židovi inače svijetu plasiraju da su oni žrtve holokausta u svakom vremenu i situaciji). Pa se zaista pitam da li su židovi, kako oni kažu toliko bili jaki, da bi pobjedili muslimane da ih nisu izdale Kurejšije i pleme Gatafan. Do te mjere je Ibn Ishak opisao hrabrost i situaciju židova koji ni po koju cijenu nisu odustajali od svoga vjerovanja, da su se njihove vođe žrtvovale vlastitim životima za njihovu vjeru, a jedan od njih Hujej Ibn Aktab je čak i tada bio toliko hrabar da je veoma loše govorio o Poslaniku a.s. Također, spominje kao primjer i El Zubejra el Kurazija koji je imao priliku da preživi, ali vratio se da pogine zajedno sa njegovom braćom iz plemena Benu Kurejza. U ovoj predaji se navodi, također, da su židovi bili uvjereni u njihovu pobjedu, ali pošto je došla subota, dan koji oni veličaju oni su odustali od borbe i čitavu noć su proveli u molitvi i iscitavanju Tevrata. I pored sve te hrabrosti i sposobnosti, jadni židovi završili su kao žrtve u iskopanim jamama na medinskoj pijaci. Koji holokaust( Aušvic toga vremena).
Ako pogledamo u lance prenosilaca u predajama od Ibn Ishaka,Ibn Sada i El Wakidija, a to su prenosioci od kojih su vehabije prepisivale predaju o ovom dogadaju, zapažamo sljedeće:

U lancima prenosilaca neizostavno se spominju židovi koji su „primili Islam“, a bili su svjedoci događaja i osjetili bol gubitka svojih vođa i pokušali dramatično opisati situaciju Benu Kurejza. U lancima prenosilaca nailazimo na sljedeća imena:
El-Musevvir Ibn Rif’aa el Kurazi,
Saleba Ibn Malik el Kurazi,
Atija el Kurazi,
Muhamed Ibn Kab el Kurazi.

P.S.
Među najboljim istraživanjima vezano za ovaj slučaj u našoj povijesti je istraživanje od Dr. Adnana Ibrahima, pa bi vam preporučio da ga čitate.
Moj fokus je bio naročito na Ibn Ishaka posto većina vehabistickih pisaca sire i istorije uzimaju njega kao glavni izvor informacija u području sire, i kao primjer navodim knjigu “Zapečaćeni džennetski- džehennemski – napitak”.

By: Quranic


About the Author

Ha Mim


Nove obavijesti