Iz života ashaba Ebu Bekra Es-Siddika

0
Posted April 23, 2013 by ehli bejt in

Ebu Bekr, r.a., je mlađi od Poslanika, a.s., dvije godine. Kada je Poslaniku, a.s., sišla Objava, Ebu Bekru, r.a., je bilo trideset i osam godina. Njegovo ime je Abdullah, a nadimak Ebu Bekr, a Poslanik, a.s., ga je nazivao i imenom El-Atik (zaštićen od Allahove vatre), i poznat je i pod nadimkom Es-Siddik ( Iskreni – koji potvrđuje istinu). U nekim predanjima se govori da je Ebu Bekrov nadimak El-Atik potiče još iz džahlijetskog doba, zbog njegove ljepote lica i plemenitih moralnih osobina. Tako da se osoba koja je bila lijepog lica i plemenita nazivala ovim imenom. Bio je mršav, dubokih očiju, srednjeg rasta, blijedog lica i brade i visokog čela.  Njegovo prijateljstvo i ljubav prema Poslaniku, a.s., bila je samo njemu svojstvena. Ključ njegove ličnosti je ljubav prema istini. Kada bi naišao na istinu, za nju bi žrtvovao život i prolio krv. Tako da je ljubav prema Istinitom bila njegov vodič. Ta ljubav se ogledala u Ebu Bekrovom voljenju Allahovog Poslanika, a.s., i svega onoga što je on volio, njegova ljubav prema ashabima, ljudima, životinjama i svemu ostalom. Učenjaci smatraju da je prva odrasla muška osoba koja je učinila sedždu Allahu, s.w.t., za Allahovim Poslanikom, a.s., bio Ebu Bekr. Ebu Bekr je brzo prihvatio Istinu i vjeru, zbog toga mu i naziv Es-Siddik. Bio je hrabar i borio se da Allahova riječ bude gornja. Ebu Bekr, r.a., je učinio hidžru sa Allahovim Poslanikom, a.s. Njegova ljubav prema Allahovom Poslaniku, a.s., može se uočiti kroz sljedeći događaj:

„Kada su činili hidžru Allahov Poslanik, a.s., i Ebu Bekr, r.a., tokom čitavog puta, Ebu Bekr, je kružio oko Poslanika, a.s. Vidjevši to, Poslanik, a.s., ga upita: „Ebu Bekre, šta ti je?“ Ebu Bekr, r.a., reče: „Allahov Poslaniče, sjetim se da bi nas mogla sačekati zasjeda, pa odem ispred tebe. Padne mi na um da bi nam mogla naići potjera, pa odem iza tebe. Kada pomislim da bi te neko mogao napasti sa desne strane, ja odem desno, a kada pomislim da bi te neko mogao napasti  sa lijeve strane, ja odem lijevo, pa se vratim. Poslanik, a.s., mu reče: „Ebu Bekre, voliš li me?“ Ebu Bekr reče: „Da, Allahov Poslaniče!“ „Umro bi na mom putu?“- upita Poslanik, a.s. „Da, jer ako ja umrem, umro je samo jedan čovjek, ali ako ti umreš, umrla je vjera!“  Kada su Ebu Bekr i Allahov Poslanik, a.s., došli do pećine Es-Sevr, Poslanik htjede ući u nju ali mu Ebu Bekr, r.a., reče: „Ne, Allahov Poslaniče! Želim se uvjeriti da u pećini nema ničega što bi ti moglo nauditi!“ Zatim uđe u pećinu i poče je pregledati dok se u potpunosti ne uvjeri da je bezbjedna. Zatim, od svoje odjeće poče kidati komade i njima zatvarati rupe. Nakon svega toga, pozva Allahovog Poslanika, a.s., da uđe. Allahov Poslanik, a.s., ga upita za razlog iscijepljene odjeće, pa mu Ebu Bekr reče: „Allahov Poslaniče, bojao sam se da bi ti nešto moglo nauditi iz ovih pukotina!“ Allahov Poslanik, a.s., zaspa, spustivši glavu na Ebu Bekrovo krilo. Tada Ebu Bekr ugleda još jednu pukotinu koju pokri stopalom, bojeći se da iz nje nešto ne povrijedi Allahovog Poslanika, a.s. U unutrašnjosti pukotine se nalazio škorpion, koji ujede Ebu Bekra, ali se on nimalo ne pomjeri, ne želeći da probudi Allahovog Poslanika, a.s. Od žestokog bola, počeše mu same suze teći niz lice. U tom se probudi Allahov Poslanik, a.s., i upita ga o razlogu plača. Te mu Ebu Bekr, r.a., reče: „Allahov Poslaniče, za tebe bih žrtvovao i oca i majku! Ugrizao me je škorpion!“ Poslanik, a.s., potra rukom ranu Ebu Bekra i Allahovom dozvolom, on bi izliječen.“

U suri Et-Tevba, Uzvišeni Allah, spominje Ebu Bekra. Allah je rekao:

 „ Kada je s njim bio samo drug njegov!  ( Et-Tevba, 40.)

 Zbog toga je Omer, r.a., rekao: „Jedan noć u životu Ebu Bekra – misleći na noć hidžre – bolja je od svih noći u kojima su zanoćili Omerovi potomci! Kamo sreće da sam bio samo dlaka na prsima Ebu Bekra!“

Ljubav i prijateljstvo između Ebu Bekra i Allahovog Poslanika, a.s., je bila velika i neopisiva. Gledajući samo Allahovog Poslanika, a.s., on je osjećao zadovoljstvo. Kada je Poslanik, a.s., bio sit i on je osjećao sitost. Kada su bili u pećini Sevr, pored njih je prolazio neki čoban. Ebu Bekr i Allahov Poslanik, a.s., bili su gladni i žedni, pa Ebu Bekr izađe i upita čobanina da im da malo mlijeka. Čobanin mu dade malo mlijeka, i Ebu Bekr ode do Poslanika te mu dade da se napije. Pa Poslanik, a.s., poče piti. A Ebu Bekr je rekao: „Poslanik, a.s., je pio tako da mi je to ugasilo žeđ!“

Poslanik, a.s., jednog dana je rekao: „Ebu Bekre, ti si bio moj drug u pećini i bit ćeš moj drug kod Havda!“

Ebu Bekr, r.a., je snažna ličnost, čija snaga se ogedala u jačini na bojnom polju i blagosti prema potlačeni i slabima. Mnogo je plakao učeći Kur’an, da je rasplakivao sve one koji su ga slušali. Kada je Poslanik, a.s., naredio da klanjaju za Ebu Bekrom kao imamom, Aiša, r.a., je znala da je njen otac, Ebu Bekr, veoma osjećajan i da će plakati, pa mu je to rekla. Na što je Poslanik, a.s., rekao: „Naredite Ebu Bekru da klanja ljudima!“

Snažan u ispunjavanju Allahovih odredaba, jasan u govoru i odmjeren. Kada je Poslanik, a.s., preselio, obrati se prisutnim ljudima sledećim Kur’anskim riječima:

„ Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo Poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi ste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.“ (Al-Imran, 144.)

Bilježe se predanja u kojima se kaže kada je bio halifa, da su mu se djeca kačila za odjeću dok bi išao ulicama Medine, a on bi ih grlio i nosio u naručju. Bio je veoma blag.

Kada je preselio Ebu Bekr, r.a., u njegov mezar siđe hazreti Alija ibn Ebi Talib i reče: „Allah ti se smilovao, Ebu Bekre! Bio si prvi među ljudima u islamu, najiskrenijeg vjerovanja, najupečatljivijeg uvjerenja, najneovisniji, najbolje si čuvao Allahovog Poslanika, a.s., najzagrijaniji za islam, najblaži prema muslimanima! Najviše si sličio Allahovom Poslaniku, a.s., u moralu i liku. Allah te nagradio dobrim za sve što si učinio za islam i Poslanika! Povjerovao si mu kada su ga drugi ugonili u laž. Uzvišeni Allah te u Kur’anu nazvao Es-Siddikom, kada je rekao: „A onaj koji donosi Istinu i oni koji u nju vjeruju!“ Ti si onaj koji vjeruje u Istinu. Volio si Poslanika i on je tebe volio. Tako mi Allaha muslimanima si bio tvrđava i štit a nevjernicima kazna i muka! Bio si poput postojanog brda čiji oblik vjetrovi nisu mogli izmjeniti. Bio si , kako reče Allahov Poslanik, a.s.,: „Slabašan u tijelu, ali snažan u Allahovim propisima; skroman prema sebi, a velik  kod Allaha! Veličanstven na zemlji i velik kod muslimana…“

 

 

Halife Allahovog Poslanika a.s., Amr Halid


About the Author

ehli bejt


0 Comments



Be the first to comment!


Leave a Response


(required)

Nove obavijesti