Muhammed Mustafa a.s.
Povijest i kalendar vjerovjesništva počeli su stvaranjem prvog čovjeka, Adema, a.s., kome je darovano svjetlo „Nūr-i Muhammeda (s.a.v.s.)“. Muhammedovim, s.a.w.s., dolaskom na ovaj svijet, u svojstvu posljednjeg Allahovog Poslanika i Vjerovijesnika, stranice povijesti i kalendara vjerovjesništva su zatvorene.
Naime, njegov veličanstveni nur je do njegovog oca Abdullaha došao preko najčistije i najplemenitije loze. Sa Abdullahovog čela taj nur je prešao na Aminu, sretnu majku Prvaka svih svjetova, s.a.v.s., onda kada ga je zanijela. Tako je nur predat njegovom istinskom posjedniku.
Kosmos je upotpunjen sa nurom Resulullaha, s.a.v.s., prvaka svih svjetova. Zbog toga na hiljade ukrasa i kretanja u kosmosu podsjećaju na njegov nur i osmijeh. Zbog njegovog udjela u zemlji od koje je stvoren Adem, a.s., Allah Uzvišeni je primio Ademovo pokajanje. Baš kao što se navodi u hadis-i šerifu:
„Kada je Adem, a.s., počinio grešku radi koje je izveden iz Dženneta, shvatio je što je učinio, pa je rekao: ‘Gospodaru moj, molim Te da mi oprostiš zbog Muhammedova ugleda kod Tebe!’ O Ademe – rekao je Allah Uzvišeni – otkuda znaš za Muhammeda kojega još nisam ni stvorio?’Gospodaru moj, kada Si me stvorio i udahnuo mi dušu, podigao sam glavu i vidio na stubovima Arša gdje piše: ‘La ilahe illallah, Muhammedu’r-Resulullah’. Shvatio sam da uz Tvoje uzvišeno ime može stajati samo ime Tebi najdražeg stvorenja.’ Na to je Uzvišeni Allah rekao: ‘Istinu si rekao Ademe! On Mi je, uistinu, najdraži od svih stvorenja. Budući da si u dovi molio njegovim ugledom kod Mene, Ja Sam ti oprostio. Da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio!“’Dakle, hazreti Adem, a.s., je u svojoj dovi molio Uzvišenog Allaha Resulullahovim, s.a.w.s., ugledom koji uživa kod Njega Uzvišenog. Na taj način je postao dostojan Božijeg oprosta.
Katade ibn Nu’man, r.a., prenosi da je hazreti Musa, a.s., rekao:
-Gospodaru moj, u Levhama, koje Si mi objavio, vidio sam da se spominje najbolji ummet koji će se ikada pojaviti: naređivati će dobro i odvraćati od zla. Allahu moj, molim Te da taj ummet učiniš mojim ummetom!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – rekao je Musa, a.s. – U Levhama sam vidio da se spominje ummet koji će posljednji doći na Ovaj svijet, a prvi će ući u Džennet. Učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – ponovo je rekao Musa, a.s. – U Levhama sam vidio da se spominje jedan ummet koji će objavljenu Knjigu čuvati u svojim prsima i učiti je napamet, dok su prijašnji ummeti učili svoje Knjige gledajući, pa kada bi ih izgubili – ne bi se sjećali onoga što je bilo u njima. Ti ćeš, uistinu, tom ummetu dati posebnu snagu pamćenja i čuvanja koju nisi dao nijednom ummetu prije njih. Allahu moj, učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – rekao je Musa, a.s. – U Levhama se spominje ummet koji će vjerovati u svoju Knjigu i Knjige koje su objavljene prije njih, i koji će se boriti protiv svake vrste zablude jednookog i lažljivog Dedžala. Molim Te, učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
-Gospodaru moj! – rekao je Musa, a.s. – U Levhama se spominje ummet čiji će svaki sljedbenik imati nagradu za dobro djelo koje je naumio uraditi, pa makar ga i ne uradio, a ako ga uradi – bit će mu upisana nagrada kao da je uradio 10 dobrih djela, pa sve do 700. Molim Te, učini da to bude moj ummet!
-To je Ahmedov ummet! – rekao je Allah Uzvišeni.
Na to je Musa, a.s., ostavio Levhe po strani i zamolio:
-Allahu moj, učini i mene od Ahmedovog ummmeta !“
Blagoslovljene iskre upute Vjerovjesnikā, alejhimus-selam, od kojih svaki predstavlja po jednu svijetlu kariku u lancu vjerovjesništva, najavljivale su dolazak Muhammeda Mustafe, s.a.v.s., milosti svim svjetovima…
Na kraju, očekivani nur se pojavio 571. godine po miladu, 12. rebi’ul-evvela, u ponedjeljak ujutro, pred samo rađanje sunca. Došao je na ovaj svijet kao dijete Abdullaha i Amine, i svojim dolaskom počastio svako vrijeme i mjesto.
Njegovim dolaskom Allahova milost se spustila na cijeli svijet. Jutra i večeri su promijenili boje. Osjećanja su produbljena. Riječi, govor i misli su postale neizmjerne; sve je poprimilo novo značenje i ljepotu. Kipovi su poljuljani i strmoglavljeni na zemlju. Stubovi perzijskih dvoraca i tornjevi u Medainu sāmi su se srušili. Jezero „Save“ presušilo je kao močvara nepravde. Srca su se ispunila nadom i blagoslovom. Blagoslov (bereket) ispunio je cijeli kosmos; svako vrijeme i prostor.
Da plemeniti Poslanik, s.a.w.s., kod koga su sakupljene sve ljudske vrline i vrijednosti, nije došao na ovaj svijet, čovječanstvo bi do Kijametskoga dana ostalo u tmini nasilja i divljaštva; potlačeni bi robovali svojim gospodarima; ravnoteža bi ostala narušena; ovosvjetska vlast bi pripadala silnicima i moćnicima… Sve to se može izreći jezikom pjesnika koji je rekao:
“Ja Resulallah, da ti nisi došao na ovaj svijet,
Ruže ne bi cvjetale i ne bi se čuo slavuja poj,
Ademu bi ostala nepoznata imena stvari,
Postojanje bi bilo besmisleno, u tugu umotano!…”
Hazreti Mevlana, kuddise sirruhu, jedan od velikih Allahovih, dž.š., prijateljā, cijeli život je proveo u borbi protiv zla i nepravde, podnoseći nedaće koje se ne mogu lahko opisati. U svojim stihovima on nam ukazuje na potrebu zahvalnosti Resulullahu, s.a.v.s., koji je dokinuo zulum i obožavanje kipova. On kaže:
“O čovječe, koji si danas počašćen islamom! Da nije bilo Ahmedove, s.a.v.s., borbe i truda kojim je porušio kipove, sada bi ih i ti obožavao kao što su to činili tvoji preci!“
By Osman Nuri Topbas, “Licnost bez premca Muhammed Mustafa s.a.w.s.”
About the Author
