Da li je Poslanik a.s. zaista osoba koja nepravedno psuje, proklinje i moli Boga protiv ljudi, kako tvrdi hadis iz Muslimove zbirke?
Muslim prenosi, da je Poslanik a.s. na sljedeći način molio: “O Allahu, ja sam samo čovjek. Ako nekog prokunem ili udarim nepravedno i ta osoba to ne zaslužuje, onda pretvori prokletsvo u blagoslov.”
Mnogi od vas sigurno se, na prvi pogled, pitaju u čemu je uopšte problem sa ovim hadisom. Ali, kada se detaljnije uputimo u njegov sadržaj, primjetit ćemo skriveni bezobrazluk i žestoku uvredu na Božijeg Poslanika a.s.
Kako se usuđuju indirektno opisati Poslanika a.s.:
- kao neodgojenog, a takva osoba se ne uzima za uzor, jer Allah dž.š. kaže u Kur’anu: »Sigurno je za vas Allahov Poslanik najljepši uzor.« (El-Ahzab,21);
- kao Poslanika koji govori po svom hiru i iz neznanja (kada proklinje);
- kao Poslanika koji vrijeđa i griješi (jer, ako nije upravu, onda griješi i vrijeđa);
- kao Poslanika koji diže ruku i udara bez ustanovljenog i dokazanog razloga (što bi po pravu bilo nezakonito).
Kakav bi bio taj ahlak koji dozvoljava proklinjanje proizvedeno iz neke lažne zamisli i nesigurnosti, iz svog hira bez dokazanog ubijeđenja, mimo Allahovog zadovoljstva?
O svome odgoju Vjerovjesnik kaže: “Odgajao me moj Stvoritelj, a On me najljepše odgojio.” Znači, Poslanik a.s. je odgojen od Allaha i nemoguće je da Poslanikov a.s. ahlak bude išta manje od savršenstva, a to se jasno vidi iz hadisa u kojem nam Poslanik a.s. sljedeće o sebi govori: “Poslan sam da usavršim ahlak ljudi.” Kako bi neko mogao nesto usavršiti, a da nije savršen?
Allah kaže u Kur’anu, govoreći o Poslaniku a.s.: “A ti si, zaista, na najvišem stupnju morala (ahlaka).” (El-Kalem, 4.)U Muslimovoj zbirci nalazimo hadisku predaju u kojoj se kaže: “Fe inne huluka nebijjillahi, sallallahu ‘alejhi we sellem, kane-l-Kur’an”, što znači: “Poslanikov ahlak bio je Kur’an”.
Pronaći ćemo brojne poruke Allahova Poslanik a.s., putem hadisa, kojim nas savjetuje i upućuje da budemo pažljivi, razumni, susretljivi, solidarni, humani, tolerantni, čovječni jedni prema drugima. Ukoliko, npr., izvršavamo sve dužnosti i obaveze prema braći muslimanima, komšijama i prijateljima – to je siguran put spasa sreće i uspjeha. Pa, pitam se, kako bi onda mogao nas na milost i dobrotu savjetovati, a sam ih kršiti i druge ljude nepravedno vrijeđati?
Nameće se još jedno pitanje, nakon razmišljanja o navedenom hadisu. Ako Poslanik a.s. govori o mogućnosti nepravednog ponašanja kod sebe, da li je moguće da On a.s. govori, pošto vidi sebe i svoj hir u odnosu na druge ljude? Nikako!!
Allah kaže u Kur’anu: “On ne govori po hiru svome” (En-Nedzm, 3.) i kaže dalje: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6.) Od Abdullah b. Mes’uda se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Vrijeđanje muslimana je Fusuq (los čin) a njegovo ubijanje je Kufr (nevjerstvo)” Zar zaista još uvijek mislite, da bi Božiji Poslanik a.s. koji živi takav ajet i podučava ljude takvom porukom, nekoga proklinjao ili udarao bez 100%-tne sigurnosti i ubjeđenja?
Evo jos jedan ajet: “Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. ” (Al-Baqara, 151) Jasno se razumije iz ovog ajeta, da samo čisti može druge očistiti i da posjednik znanja može podučiti. Allah kaze u Kur’anu: »I Mi smo ti objavili Knjigu kao objašnjenje za svaku stvar…«(En-Nahl, 89.), a poznat je hadis koji opisuje Poslanika a.s. kao Živi Kur’an. I poznat je hadis: »Ja sam grad znanja, a Alija je kapija tog grada« Znači, da je Poslanik a.s. bio vrlo dobro obavješten, a i da posjeduje znanje o svakoj stvari i da nikako nemože greškom nekog prokleti, a kamoli udariti. Da li bi mogli postupati po sljedećem hadisu a da ovo predhodno nije ispravno: ”Ono što sam vam zabranio – ostavite odmah, a ono što sam vam naredio – učinite od toga koliko možete.” (Hadis bilježe Buharīja i Muslim).
Naš voljeni Resul s.a.w.s. nikad nije svojom časnom rukom nekoga udario nezakonito, kako nam Aiša r.a. prenosi:
(Muslim)
Druga tačka jeste prvi dio hadisa “Ja sam samo čovjek”. Ovo je očita laž i podmukli pokušaj urušavanja pozicije i uloge božijeg Poslanika a.s., ne samo za vrijeme Njegovog a.s. života, nego Njegov a.s. položaj u svim vremenima do Sudnjeg Dana, pa i na Sudnjem Danu, jer On a.s. zaista nije bio samo čovjek, On a.s. je Allahov Poslanik i Pečat svih drugih Poslanika. Muhammed a.s. jeste smrtni čovjek, ali je također najsavršenije Božije stvorenje (el-insan el-kamil), kako jedna poznata pjesma govori: “Muhammed je čovjek, ali ne poput drugih ljudi. Bolje kazati, on je dragulj, a drugi ljudi su nalik kamenju!” (Seyyed Hossein Nasr, Srce islama, prijevod s engleskog Enes Karić, Rešid Hafizović, Nevad Kahteran, El-Kalem, Sarajevo, 2002. str. 50,51)
Uvijek su ga neprijatelji optuživali: “I ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi; ‘’ (Ash-Shu’araa, 186).
Gospodar takvu tvrdnju preko Kur’ana ispravlja i uvijek doda da je On a.s. onaj koji prima objavu: “Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog…” (Al-Fussilat, 6 i Sura Al-Kehf 110). Abdullah ibn Omer prenosi: “Allahov Poslanik je zabranio el-Wisal (uzastopni post vise dana bez prekida). Ljudi bi mu govorili: “Ali ti praktikuješ tako.” On je rekao: “Ja nisam kao vi, jer mene Gospodar hrani i poji.” Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Tako mi Allaha, ja vidim iza sebe kao što vidim ispred sebe.” Da li poznajete ikog drugog a da mu je dato takvo nesto?
Brojni hadisi nam govore o vrlinama i stupnju Božijeg Poslanika Muhammeda a.s., ali je dovoljno biti svjesno šehadeta, gdje je Gospodar dozvolio stalni spomen Muhammeda uz La illahe ilallah.
Neki ljudi se sada sigurno pitaju, zašto bi neko postavio takav hadis i ko je imao koristi od takvog? Vidite, jedini poznati slučaj u historiji, u kojem su neki učenjaci uzimali ovaj hadis za dokaz, jeste u odbrani Muavije.
Ovo je zaista velika stvar, kada Božiji Poslanik a.s. na taj način protiv nekog moli, odnosno kada nekog proklinje. Ali su Emevije i simpatizeri Emevija požurili da odbrane svog velikana Muaviju, ne ustručavajući se izmisliti hadis o kojem je bila riječ na početku teksta. (Muslim prenosi da je Poslanik a.s. na sljedeći način molio: “O Allahu, ja sam samo čovjek. Ako nekog prokunem ili udarim nepravedno i ta osoba to ne zaslužuje, onda pretvori prokletsvo u blagoslov.”) Čitajte pa uvjerite se sami, da li je iko drugi imao korist od ovog laznog hadisa, osim Muavija.
Ibn Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaja we el-Nihaja”, osmi tom, stranica 158., izdanje na Urdu jeziku sa Nefis Akademije, prihvata hadis koji prenosi Ibn Abbas kao vjerodostojan (od Ebu “Awanah el-Wadaah, od Ebu Hamze Imrana, od Ibn Abbasa), da je Poslanik a.s. prokleo Muaviju i nastavlja sa odbranom toga koristeći lažni biser iz Muslimove zbirke.
Ibn Kesir pise sledeće:
“I hazreti Muavija imade korist tog blagoslova (što je zapravo prokletstvo) u ovom svijetu i na ahiretu. (Vidite kako izvrće Poslanikovo a.s. prokletsvo Muavije i pretvara u blagoslov, uzimajući lazni hadis za dokaz.)
U ovom svijetu, kada je postao namjesnik Sirije, tako da je jeo SEDAM PUTA dnevno. Posuda koja mu je bila donosena sa hranom, bila bi puna mesa i luka. On je navikao da jede iz te posude SEDAM PUTA dnevno i uz to mnogo slatka (halva) i voća, ali bi ipak uvijek govorio: “Tako mi Boga, moj stomak još uvijek nije pun, ali sam se umorio jedući. Hrana je velika blagodat, koju svi kraljevi cijene i žele.”
I tako on (Muavija) bi blagoslovljen (sto je zapravo prokletsvo) i u drugom svijetu, kako nam Muslim i Buhari prenose, da je Rasulallah (s.a.w.s) molio Allaha: “O Allahu, ja sam samo čovjek. Ako nekog prokunem ili udarim nepravedno i ta osoba to ne zaslužuje, onda pretvori prokletsvo u blagoslov.”
Zaista je smiješno kako Ibn Kesir (učenik od Ibn Tejmije) može tvrditi, da tako nešto, kao jedenje sedam puta dnevno, a ipak jos uvijek osjećati glad, može biti blagoslov, kako je Muavija o sebi tvrdio.
Imam Muslim, u knjizi o piću (Kitab El-Ašriba), 7 tom, Knjiga 65, br.306:
Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik je rekao: “Vjernik hrani jedan stomak (zadovoljan je sa malo hrane), a nevjernik SEDAM (jede mnogo).”
Ovaj hadis je jasna osuda Muavije, i zbog izreke ovog hadisa je Imam Nesai ubijen u Damasku. Šta to treba da znači? Isti hadis koji se nalazi u sahih Muslimu (knjiga koja je vehabiijama i našeg vremena svetinja) nije bio prihvaćen od tadašnjih vehabija i simpatizera Emevija. Ali nam je Allah kroz taj događaj pokazao pravo lice vehabističkog ahlaka – sve što njima, odnosno njihovoj ideologiji, ide u prilog prihvataju, a što ne ide, za to će naći neko totalno apsurdno objašnjenje koje će neznalice prihvatiti a, ljudi koji razmišljaju (kao Imam Nesai) odbaciti i zbog toga će biti nepravdeno ubijeni. Ili može li iko ozakoniti ubijanje čovjeka, čak i ako nepravedno drugog čovjeka vrijeđa?
Nakon sto je Allahov Poslanik a.s. prokleo Muaviju, taj se mnogo ugojio i počeo puštat vjetrove ispred svakog i svugdje. Ta prokleta osoba je čak na mimberu Poslanika a.s. puštala vjetrove ispred ljudi koji su dolazili tamo zbog namaza. Muavija je pronalazio mnoge izgovore, samo da bi skrivao pravi uzrok, a to je prokletsvo nad njim.
Ibn Kesir el-Demiški dalje bilježi u svojoj knjizi “el-Bidaje ve el-Nihaje”:
Prenosi se od Mugire: “Hazreti Muavija je bio prva osoba, koji je počeo da drži hutbu nakon džume namaza sjedeći (a to nije sunnet Poslanika a.s.). A to je počelo za vrijeme kada je Muavija dobio debele slojeve masti i kada je njegov stomak bio narastao veliki.
Mugira nam nešto slično prenosi od Ibrahima: “Prvi koji je držao hutbu u petak sjedeći, jeste Muavija.” Tako isto nam i Ebu Malik prenosi od Me’muna, da je Muavija bio prvi koji je sjedio na minberu.
Sunnitski alim Zamahšeri bilježi u svojoj knjizi “Rabi-ul-Ebrar”:
Muavija je puštao vjetrove dok je sjedio na minberu Poslanika (s.a.w.s) i rekao: “Allah je stvorio tijelo i dozvolio nadutost u njemu”… Na ovo S’as’ah ibn ‘Sohan ustade i odgovori: “Pustanje vjetrova u toaletu je sunnet, ali pustanje vjetrova dok sjediš na Poslanikovom minberu je bid’a (novotarija)”.
يقول الزمخشري : افلتت من معاويه ريح على المنبر، فقال : يا ايها الناس إنَّ اللّه خلق أبداناً وجَعَل فيها ارواحاً فما تمالك الناس أن تخرج منهم، فقام صعصعة بن صوحان فقال : اما بعد فإنخروج الارواح في المتوضئات سنّة، وعلى المنابر بدعة. واستغفراللّه لي ولكم ( ربيع الابرار 4 : 172. )
By Ummu Mahmoud