Emanet
Uzvišeni Allah kaže:
“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu (…)”(el-Ahzab,72)
– prepali su se da neće emanet ispuniti pa tako zaraditi kaznu ili su se prepali da bi mogli vjerolomni
postati (to jest izigrati povjerenje).
Emanet u ovom ajetu označava pokornost prema Allahu (et-tâat )i izvršavanje strogih obaveza (farz ) za koje se vežu nagrade odnosno kazne. El-Kurtubi veli:
“Ispravno je mišljenje da emanet obuhvata sve vjerske obaveze.”Ovo je i mišljenje većine učenjaka, mada su oni dali i pojedinačna, jednoznačna tumačenja emaneta (a koja potpadaju pod vjerske obaveze).Tako Ibn Mesud, r.a., smatra da emanet prvenstveno podrazumijeva očuvanje povjerenih stvari (vedâi ’).Od njega se također prenosi i da je rekao kako se emanet odnosi na sve farzove, a pogotovo na one koji su vezani za imetak.
Edu Derda, r.a, je rekao:“Kupanje poslije džunupluka je emanet.”
Ibn Omer, r.a., je opet ispričao:
“Prvo što je Allah od insana stvorio jeste njegov spolni organ. Poslije stvaranja insana obratio mu se riječima: ‘Ovo je emanet koji ti dajem, pa koristi ga samo na dozvoljen način. Ako ga sačuvaš, i Ja ću tebe sačuvati!’” Tako da je spolni organ emanet, i uho je emanet, i oko je emanet, i jezik je emanet, i stomak je emanet, i ruke i noge su emanet, a nema imana onaj ko nema emaneta!
Adem, a.s., i emanet
Hasan el-Basri je rekao: “Kada je emanet bio ponuđen nebesima, Zemlji i planinama, one su se zatresle.Allah im je tada rekao: ‘Ako budete postupale dobro,nagradit ću vas; a ako budete postupale loše, kaznit ću vas!’ ‘Ne’, odgovorile su.” A Mudžahid dodaje: “Pošto je Allah stvorio Adema, a.s., ponudio mu je emanet i rekao mu isto što je rekao i nebesima, Zemlji i planinama, pa je Adem, a.s., odgovorio: ‘Ponijet ću ga!’” Očigledno je da je ponuda emaneta nebesima, Zemlji i planinama bila na način izbora, a ne na način prisiljavanja. Jer,da su na emanet bile prisiljene, ne bi ga mogle odbiti.
El-Kaffal i još neki učenjaci vele: “Punuda emaneta u ovom ajetu je ustvari metaforično navođenje primjera.Kao da se hoće reći da bi i nebesima i Zemlji i planinama, i pored tolike svoje ogromnosti, bilo teško pruzeti i ponijeti sve šerijatske obaveze sa svim onim što one donose od nagrade i kazne.” Zaduženje šerijatom (te-klif ) je vrlo ozbiljna stvar, toliko da njeno preuzimanje teško pada čak i nebesima i Zemlji i planinama, a tim zaduženjem se obavezao insan. Uzvišeni kaže:
“ali ga je preuzeo čovjek”– to jest emanet je na sebe preuzeo Adem, a.s., još u ‘Svijetu atoma’ (alem’i-zzerr ), kada su iz njegove kičme bili izvedeni njegovi potomci na dan uzimanja Ugovora (Misâk );“a on je, zaista, prema sebinasilan i neznan”(el-Ahzab, 72), to jest čovjek je preuzimanjem emaneta sam sebi nasilje učinio. I neznan je po pitanju onoga u što se upustio.Odnosno, neznan je o svom Gospodaru.
Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao:
“Kada je Ademu, a.s., bio ponuđen emanet, bilo mu je rečeno: ‘Uzmi ga sa svim onim što on podrazumijeva! Ako budeš pokoran, bit će ti oprošteno, a ako budeš nepokoran bit ćeš kažnjen!’ Adem, a.s., je rekao: ‘Prihvatam emanet sa svim onim što on podrazumijeva!’ Ali, nije prošlo ni koliko je između ikindije i noći, od tog dana, a već je probao plod sa zabranjenog drveta. Međutim, obuhvatila ga je Allahova milost, pa se pokajao i bi upućen.”Emanet je deriviran iz riječi iman. Zato, ko sačuva Allahov emanet, Allah će sačuvati njegov iman.
Poslanik, a.s., je rekao:
Rekao je Poslanik, a.s.:
I rekao je Poslanik, a.s.:
I još je rekao:
Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“Tri su znaka dvoličnjaka: kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri.”
To jest kada mu se povjeri neka riječ (ili tajna), on je iznevjeri tako što je ispriča ljudima ili datu stvar na čuvanje iznevjeri tako što zaniječe da ju je preuzeo i ne sačuva je nego je upotrijebi bez vlasnikove dozvole.Čuvanje emaneta je svojstvo bliskih meleka, vjerovjesnika, poslanika i dobrih bogobojaznih robova.
Uzvišeni Allah kaže:
“Allah vam zapovijeda da odgovorne službe(emanete)onima koji su ih dostojni povjeravate.”(en-Nisa, 58)
Komentatori Kur’ana vele da ovaj ajet ubuhvata temeljna šerijatska načela. Odnosi se na sve one koji su na odgovornim pozicijama, a i na ostale ljude. Službenici trebaju biti pravedni prema onima kojima je nanešena nepravda i moraju potvrditi njihovo pravo. A to spada u emanet i čuvanje mu-slimanskog imetka, naročito jetimskog.
Učenjaci su dužni da poučavaju ljude propisima njihove vjere. To je emanet za koji su izabrani učenjaci. Roditelji moraju čuvati i podizati svoju djecu, pružajući im lijep odgoj, jer su djeca njihov emanet. Poslanik, a.s., je rekao:
“Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado!”
U djelu Zuher’u-Rijâd se navodi: “Na Kijametskom danu će biti doveden rob, pa će biti zastavljen pred Uzvišenim Allahom Koji će ga upitati: ‘Jesi li vratio emanet tog i tog čovjeka?’ Čovjek odgovoriti: ‘Nisam,Gospodaru!’ Tada će uzvišeni Allah narediti jednom meleku da tog čovjeka uzme za ruku i povede ga u džehennem. Pokazat će mu dotični emanet na dnu jedne džehennemske jame, pa će ga strovaliti u dubinu od sedamdeset godina. Kada padne na dno, vraćat će se noseći ne ispunjeni emanet. Pošto se ispne na džehennemski izlaz noge će mu se poskliznuti tako da će se ponovo na dno strovaliti. Tako će uspinjanje i padanje neprestano ponavljati sve dok ga ne obuhvati Allahova dobrota posredstvom Poslanikovog, a.s., šefaata. Tada će vlasnik emanata biti zadovoljen.”
Od Seleme, r.a., se prenosi da je ispričao sljedeće:“Jednom dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, a.s.,donešena je dženaza. Upitao je:‘Ima li (mejjit)duga?’ ‘Nema’, odgovorili su prisutni. Pa je prišao i klanjao dženazu. Potom je donešena druga dženaza, pa je opet upitao: ‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su. Ponovo je zapitao:‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Tri zlatnika’, odgovorili su. Pa je pristupio i klanjao dženazu. Na kraju je donešena treća dženaza, pa je i za nju upitao:‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su. Opet je Poslanik, a.s., upitao:‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Ne’, odgovorili su. Tada jerekao:‘Klanjajte (dženazu) svome drugu!’
”Katade, r.a., je ispričao da je nekakav čovjek rekao:“Allahov Poslaniče, hoće li mi Allah oprostiti moje gri jehe ako budem ubijen na Njegovom putu kao strpljiv borac, računajući na Njegovu nagradu, okrenut prema neprijatelju i ne okrećući mu leđa?”“Da” , odgovorio je.Pa kada se čovjek okrenuo da ide Poslanik, a.s., ga je zovnuo i rekao mu: “Allah oprašta šehidu sve grijehe osim duga.
Semerkand 2010
About the Author
