"Mi smo te poslali kao milost svim svjetovima"

 


Hazreti Merjem – III dio

Comments Off on Hazreti Merjem – III dio
Posted May 16, 2012 by Ha Mim in Historija Islama

Čuda koja su se desila prilikom poroda smirila su Merjemino srce jer je znala da ima zaštitu od Gospodara svjetova.

Melek Džibril koji je bio pokraj nje prije nego što ju je napustio rekao je:

“A ako vidiš čovjeka kakva reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti i danas ni s kim neću govoriti.’”   (Merjem, 26)

Ibn Abbas kaže da se vratila svojoj porodici i narodu nakon što joj je prošao nifas (postporođajno krvarenje). Došla je noseći u naručju svoga sina i to je izazvalo veliko čuđenje i osudu jer je do tada bila poštovana kao veoma čestita i pobožna,i djevojka iz ugledne porodice.

“Merjemo, učinila si nešto nečuveno! Sestro Harunova, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.”     (Merjem, 27–28) 

Oslovili su je sa“sestro Harunova” jer je običaj Benu Israila bio da nazivaju djecu po imenima svojih poslanika. Koliko je to bila česta praksa govori podatak da je na jednoj dženazi bilo i četrdeset hiljada osoba s imenom Harun. Merjema je bila podučena da ne odgovara na njihove optužbe nego da pokaže na dijete u naručju. Kad su oni shvatili da im želi reći da govore s djetetom, počeše još žešće da je napadaju.

Tada se desi još jedna veličanstvena mudžiza i dijete u kolijevci progovori:

“Ja sam Allahov rob; meni će On dati knjigu i vjerovjesnikom me učiniti. I učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nadamnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao.To je Isa, sin Merjemin.”   (Merjem, 30–34)

 

Ibn Abbas, r.a., navodi da Isa, sin Mejemin, nakon što je progovorio kao dojenče, više nije govorio sve dok nije odrastao. Počeo je ponovo govoriti u godinama koje su uobičajene za ostalu djecu da progovore. Ebu Hurejre navodi da je prilikom ove mudžize Isa, a.s., izgovorio takve riječi hvale i slave Allahu, dž.š., kakve do tada niko nije čuo. Odbranio je Merjeminu čestitost i nagovijestio svoje poslanstvo. Dok je trajalo zaprepaštenje,Merjema se sklonila sa svojim sinom.

 

 Djetinjstvo

 

Još ranije su izaslanici perzijskog vladara upozorili Merjemu o namjerama rimskog namjesnika u Šamu da nađe i ubije dijete. Zbog toga je Merjema uzela svoga sina i s njim otišla od svog naroda.

U Kur’anu se kaže:

 

“Mi smo njih na jednoj visoravni s tekućom vodom nastanili.” (el-Mu’minun, 50)

 

Bila je to lijepa visoravan, s vodom, zelenilom i plodovima, mada postoji razilaženje na koju se visoravan odnosi i da li je to bilo u Palestini ili Egiptu.

Isa, a.s., je odrastao okružen majčinom ljubavlju i brigom. Ona ga je podučavala svemu što je znala i što joj je Zekerijja, a.s., govorio od Tevrata i što je naučila u hramu Bejti’l-Makdisa.Kad je napunio sedam godina, majka ga je odvela pred jednog učenog čovjeka da ga nauči onom što se smatralo neophodnim u tom vremenu. Ubrzo ju je ovaj učitelj zovnuo i rekao da ovo dijete ima posebne sposobnosti, da je iznad njegovog stepena te da ga ne može podučavati, nego neka ga odvede nekom učenijem. Tamo je ostala dok nije napunio dvanaest godina.

 

Brinula se o njemu s puno majčinske pažnje i ljubavi. Još u ranim godinama počela su mu se dešavati čuda i neuobičajene pojave. To se pročulo među Jevrejima te su počeli da ga prate i drže na oku. Merjema se zbog toga zabrinula, pa joj je Allah objavio da ode u Egipat.

 

Boravak u Egiptu

 

Jedan period boravili su kod nekog poglavara kojiim je ponudio smještaj i posao. Onda je kod njihova dobročinitelja nestalo blago, a budući da su tu stanovali samo siromašni i slabi,domaćin nije znao ko bi ga mogao pokrasti. Kako su svi bili osumnjičeni, pa i sama

Merjema sa svojim djetetom, ovaj slučaj joj je teško pao i bacio je u brigu. Primijetivši to Isa, a.s., je u masi svijeta prišao jednom slijepcu i jednom nepokretnom čovjeku, pa rekao slijepcu: “Uzmi ovog nepokretnog čovjeka i pronosaj ga!” Slijepac je to odbio govoreći da je on slab i da to ne može, na što mu sin Merjemin reče: “Možeš, isto onako kako ste uradili kada ste uzeli blago iz one rupe u zidu.” Na kraju su kradljivci priznalii vratili ukradeno blago, a Isa, a.s., stekao veliki ugled i poštovanje. Ljudi su ga počeli opsjedati sa svojim potrebama a on im je govorio i rješavao probleme.To je prešlo svaku mjeru tako da nisu mogli mirno živjeti u skloništu ovog poglavara pa Merjem odluči da napusti to mjesto i skloni se negdje gdje ih niko ne poznaje. U tom periodu putovali su od mjesta do mjesta ali ljudi su brzo otkrivali nadarenost dječaka.Često je Merjema morala tajno seliti kako bi zaštitila svog sina od zavisti ljudi.

 

Povratak i poslanstvo

 

Kada je Isa napunio trideset godina, Allah im naredi da se vrate u Palestinu. Tu je boravio sve dok mu Allah nije objavio Indžil i upotpunio znanje o Tevratu,te mu dao da može oživljavati mrtve i liječiti bolesne.

Ibn Džerir u svome djelu Istorija navodi da je Isau, a.s.,objavljen Indžil kada je imao trideset godina i da je u trideset trećoj godini uzdignut na nebo.

Narod je počeo govoriti o njemu i čuditi se neobičnim stvarima kojese dešavaju gdje god se on pojavljivao. Ulema navodi da je hazreti Merjema puno voljela svog sina jer je njoj iskazivao ljubav prema oba roditelja, budući da nije imao oca. Od njega se zato nije odvajala ni kada je bio na putu, ni kada je bio kod kuće. Isa, a.s., je počeo pozivati vjeri u jednog Boga i ostavljanju obožavanja kipova, tako da je vijest o njemu ubrzo stigla i do rimskih poglavara i jevrejskog sveštenstva.

 

Smrt 

 

Uzvišeni Allah kaže:

“I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. I kada Allah reče: ‘Isa, dušu ću ti uzeti Sebi i k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika, sve do Smaka svijeta. Meni će se poslije svi povratiti i Ja čuvam o onom u čemu se niste slagali presuditi.”      (Ali Imran, 54–55)

 

Hafiz Ibn Asakir navodi da je sedam dana nakon raspeća Merjema tražila od vladara da se skine tijelo razapetog čovjeka, jer je mislila da joj je to sin. On joj je udovoljio, pa je tijelo pokopano. Merjema je rekla Jahjaovoj majci: “Hoćeš li sa mnom da odemo posjetiti Mesihov kabur?” Kad su se približile kaburu, Merjem je zastala i upitala Ešja zar se neće prekriti.Ova se iznenadila jer nije vidjela nikoga u blizini. Tada je Merjem shvatila da je to melek Džibril i nazvala mu selam. On ju je obavijestio da u tom kaburu nije njen sin, da je njega Allah uzdigao i zaštitio od zla nevjernika.

 

“Ovdje je mladić kome je dat njegov izgled i koji je umjesto njega razapet i ubijen. Dokaz za to je što ga nema u njegovoj porodici, što ne znaju šta se s njim desilo i što plaču za njim. Nego, ti dođi tog i tog dana,kod tog i tog šipražja, pa ćeš sresti Mesiha.”

 

Merjema je ovaj razgovor ispričala svojoj sestri Ešjaa kad je došao zakazani dan, otišla je tamo i našla Isa,a.s. Kad je ugledao majku, Isa, a.s., je požurio prema njoj, sagnuo se i poljubio je u glavu. Molio je za nju kao što je i ranije činio.

Zatim joj je rekao:

 

“Majko, nisam ubijen, nego me je Allah uzdigao Sebi. Dozvolio mi je da se sretnem s tobom, a smrt će ti brzo doći, pa se strpi i mnogo Allaha spominji.” 

Zatim se i on digao uvis i više ga nije sretala sve do svoje smrti. Merjema je poslije Isa, a.s., živjela još pet godina i imala je pedeset i pet godina kada je umrla – neka je Allah, dž.š., zadovoljans njom i ona s Njim.

 

 Merjemina odabranost 

 

“Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio iboljom od svih žena na svijetu učinio.”                                                                                                                                               (Ali Imran, 42)

 

Merjem je uvijek istinu govorila i zbog njene odabranosti naš Poslanik, a.s., je rekao:

“Kao primjer su ti dovoljne samo četiri žene na svijetu – Merjema, kćerka Imranova, Asija, žena faraonova, Hatidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Muhammedova.” 

 

U smrtnoj bolesti poslanika Muhameda, a.s., kad se hazreti Fatima nadnijela nad svoga oca da joj uputi zadnje riječi, prvo je zaplakala a potom se nasmijala.

Hazreti Aiša, r.a., prenosi da je hazreti Fatima, r.a., o tome rekla:

 

“Rekao mi je da ovu bolest neće preboljeti i da će umrijeti, pa sam zaplakala. Zatim mi je rekao da ću ja od njegove porodice biti prva koja će iza njega umrijeti i da sam poslije Merjeme, kćerke Imranove,najodabranija žena dženneta, pa sam se nasmijala.”

Preuzeto iz časopisa SEMERKAND , april 2010


About the Author

Ha Mim


Nove obavijesti