"Mi smo te poslali kao milost svim svjetovima"

 


Hazreti Merjem – II dio

Comments Off on Hazreti Merjem – II dio
Posted May 16, 2012 by Ha Mim in Historija Islama

Nakon kazivanja o roditeljima Merjeminim i njenoj pobožnosti govorit ćemo o događajima koji su se desili i koji su vezani za rođenje Isaa,a.s.

Radosna vijest 

Kao pobožnoj djevojci Merjemi su se počeli javljati pojedini doživljaji i obraćati meleki, donoseći joj radosnu vijest da ju je Allah uzvišeni odabrao i da će joj pokloniti čista dječaka. Ona se začudila:

Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me nijedan muškarac nije dodirnuo?”

Čudila se rođenju dječaka bez oca jer je Merjem, kći Imranova, sačuvala svoju nevinost i bila čista od svake nevaljalštine. Meleki su joj navodili razloge i govorili da je Allah Svemoćan i da, kad On nešto hoće, samo rekne:“Budi! – i ono bude.”

 

Ubej ibn Kab je rekao: “Nakon što je Allah, dž.š., izveo ruhove iz kičme Ademove i od njih zatražio da posvjedoče protiv sebe, ponovo ih je vratio u njegovu kičmu, osim Isaova ruha kojeg je zadržao kod Sebe. Kad je došlo vrijeme njegovog začeća, poslao je ovog ruha Merjemi, pa je on ušao u nju.” “(…) I zato da ga učinim znamenjem ljudima”, to jest njegovo stvaranjena ovaj način bit će dokaz da Gospodar može stvarati kako god hoće – i bez muška i bez ženska kao Adem, a.s.,ili kao Isaa koga je stvorio od ženska bez muška. “(…)  i znakom milosti Naše” prema ljudima jer će ih opominjatii upućivati pravoj vjeri, a odvraćati od robovanja kipovima i lažnim božanstvima. “To je unaprijed određeno!

 

Kada je Merjema bila obaviještena o svim razlozima Isaova dolaska, predala se Allahovoj volji, znajući da će naići na veliko iskušenje i da će je svijet, ne znajući o čemu se radi,bez razmišljanja optužiti i ogovarati.

 

 Susret s melekom Džibrilom

 

Merjema je iz Hrama izlazila samo u slučaju velike nužde, radi donošenja hrane ili vode. Tako je izašavši jednog dana ušla u neko osamljeno mjesto, istočno od Jerusalema, da se malo odmori i osvježi.

 

Iznenada se pojavio pred njom melek Džibril u liku savršeno stvorena muškarca. Ona se prepade i pomisli da je to čovjek koji hoće na silu da je obljubi, a bila je sama i bez zaštite, pa zatraži zaštitu kod Allaha Svemogućeg. Kako je odrasla u Hramu, bila je naviknuta da za svog zaštitnika uzima Allaha, dž.š., i da se Njemu obraća u teškoj situaciji.

Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!”,reče mu.

 

Ebu el-Alije kaže da je znala po držanju ovog čovjeka da bi mogao biti bogobojazan i razuman, te mu se zbog toga obratila ovim riječima. Da je Džibril u tom trenutku Merjemina straha i ukočenosti udahnuo u nju ruh Isaa, a.s., on bi se rodio takav da ga niko ne bi mogao podnijeti zbog njegove naprasitosti. Ali Džibril joj se prvoobratio i rekao:

Zaista sam ja izaslanik Gospodara tvoga,da ti poklonim dječaka čista!

Tada se Merjemina prsa rasprostraniše i melek u nju udahnu ruh Isaa, a.s. Melek Džibril je u ovoj situaciji bio samo prenosilac radosne riječi Allahove Merjemi, kao što je naš poslanik Muhammed,a.s., bio prenosilac riječi Kur’ana svom ummetu i cijelom čovječanstvu.

 

Trudnoća

 

Džibril je puhnuo u otvor Merjemine haljine i to bi dovoljno da ona zanese.

Vehb ibn Menebbih navodi: “Kada su se na njoj pojavili znaci trudnoće, prvi koji je to primijetio bio je njen daidžić Jusuf, poznati izraelski pobožnjak. Kad bi htio da joj prigovori zbog toga, sjetio bi se njene čistote i ispravnosti te bi odustajao, a onda bi zbog onoga što vidi iznova padao u nedoumicu. Ne mogavši sakriti svoju nedoumicu, prvo što je Jusuf rekao Merjemi bilo je: “U prsima mi je nešto što bih volio prikriti, ali ne uspijevam. Bojim se da će mi govor o tome još teže pasti.”

Merjema reče: “Kaži šta te to tišti.” “Može li usjev nići bez sjemena?”, upita Jusuf. “Može. Zar ne znaš da je Allah, dž.š., prvo stvorio usjev bez sjemena, a da je sjeme nastalo od usjeva koje je Allahovom voljom niklo bez sjemena? Zar ne znaš da je Allah stvorio Adema i Havu bez muška i ženska?” Tada ju je upitao: “Reci mi šta se s tobom desilo?”

Merjem mu odgovori:

Allah me je obradovao riječju od Sebe, ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin. Bit će viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih.”

(Ali Imran,45–46) 

 

Kad je ovo čuo od Merjeme, Jusuf je shvatio da je ovo počast koja joj se dešava i koja joj je ukazana od Allaha,dž.š. Također se prenosi da ju je slično upitao i Zekerija,a.s., pa mu je na sličan način odgovorila. Najavila je da će njen sin biti odabrani i plemeniti poslanik, potpomognut mnogim mudžizama.

 

Muhamed ibn Ishak kaže da se među Israilćanima pronijela vijest da je Merjema bremenita, tako da nijedna porodica nije pretrpjela ono što je pretrpjela Zekerijaova porodica. Bezbožnici su je potvorili da je zgriješila s nekim iz Hrama koji je u isto vrijeme činio ibadet kad i ona.

Zbog laži i potvore, Merjem se sklonila od svijeta na jedno daleko mjesto. Imala je petnaest godina. Mlada i nježna,bez zaštite najbližih.

 

Čak ni porodica Zekerijaova nije znala gdje se nalazi. Tražili su je, ali nikakvu vijest o njoj nisu mogli čuti. Merjem je bila u okrilju milosti Allahove i zaštićena melecima. Nosila je odabranog poslanika, sina svoga, koji će zbog majčine velike snage i žrtve u Kur’anu biti spomenut kao Isa, sin Merjemin.

 

Prenosi se da je Isa, a.s., znao Tevrat napamet još uutrobi svoje majke i da je ona čula njegovo učenje. Već smo navodili njen razgovor s Ešjom, majkom Jahja, a.s.,koja joj je rekla da osjeća da ono što je u njenoj utrobi čini sedždu tome što je u Merjeminoj utrobi (misli se na sedždu poštivanja koja je bila dozvoljena u ranijim vjerozakonima).

Od Mudžahida se prenosi da je rekao:

Kad bi se Merjema osamila, pričala je s Isaom koji je još bio u utrobi; a kad bi se nalazila među svijetom, čula bi njegovo slavljenje Allaha, dž.š.

 

 Rođenje

 

Razumljivo je da je Merjem nosila devet mjeseci, koliko nose i ostale žene. Da je bilo drukčije, to bi sigurno bilo spomenuto.

 

Ibn Abbas prenosi predaju da je nosila osam mjeseci i da se bila sklonila na neko skrovito mjesto, daleko od svoje porodice, dok nije osjetila da će se poroditi.Kad su počeli trudovi, napustila je to mjesto i došla do Bejt Lahma, mjesta danas poznatog po rođenju Isaa, a.s.

 

Porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme.” Merjem se skloni kod stabla palme koje je bilo staro, suho i bez ijedne grane. Pred ovim velikim iskušenjem, bojeći će sramote i prezira svog naroda a i zbog siline porođajnih muka, ona uzviknu: “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam u zaborav pala!”, to jest da se nisam nikako ni rodila. Porod je bio počeo, a Merjem je bila daleko od ljudi. Nije bilo nikog da je uputi ili joj pomogne.

 

Kur’an navodi da ju je tada melek zovnuo i rekao joj:

Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.” 

I zaista, kad je pogledala, vidje vodu koja teče a koja joj je u tom trenutku u pustinji bila tako neophodna. Bila je to mudžiza od Gospodara koji je nije napustio i samu ostavio. Zatim još joj reče:

Zatresi palmino stablo, posut će se po tebi datule svježe.

Čudna je bila naredba. Merjem je bila iscrpljena i slaba, a znala je da je stablo nepomično i čvrsto. Kako da ga zatrese?

Allah, dž.š., htjede da se dogodi još jedna mudžiza. Kad je obuhvatila i pokušala zatresti stablo, pred nju počeše padati zrele datule. To joj je bila opskrba – voda i hrana,i to u zimskom periodu kad je to sasvim nemoguće. “Pa jedi i pij i budi vesela!” Ova je čuda smiriše, osjeti direktnu pomoć i zaštitu Gospodara.

 

Amr ibn Mejmun kaže:“Za porodilje nema ništa bolje od svježih hurmi.

Allahov poslanik Muhammed, a.s., je također rekao:

Dajte vašim porodiljama da jedu svježe hurme, a ako nemate svježe,onda suhe. Kod Allaha, dž.š., nema plemenitijeg drveta od onoga pod koje se sklonila Merjema, kćerka Imranova.

 

Naš poslanik Muhammed, a.s., priča da se, kada je s Džibrilom išao na miradž, zaustavio u Bejt Lahmu (Be-tlehemu), gradu šest kilometara udaljenom južno od Jerusalema, i da je tu klanjao. Kad se rodio Isa, a.s., šejtani su došli Iblisu, lanetullahi alejhi, pa mu rekli da su to jutro kipovi osvanuli naglavačke. Znajući da se dogodilo nešto veliko, Iblis je obletio svu zemlju, s kraja na kraj, i našao da se rodio Isa, a.s., ali mu nije mogao prići jer suga okruživali meleci. Vrativši se, šejtanima reče: “Nijedna žena ne zanese niti rodi bez mog prisutstva, osim majke Pejgambera koji se noćas rodio. Zato izgubite nadu da će se nakon ove noći robovati kipovima. Sinovima Ademovim od sada prilazite podstičući ih na žurbu i olakšice.

 

 Pokloni perzijskog vladara

 

Putem zvijezda, perzijski vladar je saznao za skoro rođenje obećanog Mesiha, pa mu je želio spremiti dostojne poklone – zlato, aloju i tamjan. Po položaju zvijezde astrolozi su mu rekli da će to biti u Šamu gdje je bio vladar Herod. Zato on spremi svoja tri najbolja izaslanika, te oni dođoše na dvor Heroda koji ih po običaju vladara ugostii upita za razlog njihove posjete. Tako sazna za rođenje Isaa, a.s., a čuvši za poklone upita za njihovu tajnu. Izaslanici ne znajući da se on pribojavao dolaska Mesije rekoše: Zlatu pripada prvenstvo među predmetima, kao što njemu pripada gospodstvo među ljudima njegova vremena,Aloja liječi rane i lomove, a on će liječiti sve bolesti,Tamjanov dim se diže prema nebu, a i on će biti podignut na nebo. Heroda od njihova govora obuze još jači strah ali, prikrivajući ga, zamoli ih da ga, kad saznaju gdje se nalazi Mesija, obavijeste, jer bi i on želio vidjeti ga i počast mu ukazati. Našavši Isaa, a.s., izaslanici su predali svoje poklone i na povratku htjedoše o tome izvijestiti Heroda.Allah, dž.š., posla meleka koji im otkri Herodove namjere da ubije dijete, te se oni vratiše u Perziju izbjegavši susret s vladarem Šama.

Preuzeto iz časopisa SEMERKAND, mart 2010


About the Author

Ha Mim


Nove obavijesti