Kur’an o Poslaniku Salihu,a.s., i njegovom narodu koji je kažnjen
Mufesiri i poznavaoci rodoslova kažu: Semud je bio sin Asira, on sin Irema, on sin Sama, a on sin Nuha, a Džedis ibn Asir bio mu je brat. Svi ogranci plemena Tasm bili su čistokrvni Arapi koji su živjeli još prije Ibrahima alejhi selam, Semud je živio nakon Ada, a njihove nastambe vidljive su između Hidžaza i Šama u Vadil-Kurau i oko njega (današnja Saudijska Arabija).
Imam Ahmed navodi da je Ibn Umer radijallahu anhu rekao:
“Kada je Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem krenuo sa ashabima prema Tebuku, zastao je sa njima u Hidžru, kod Semudovih staništa, pa su oni uzeli vodu iz bunara iz kojih su nekada pili pripadnici Semuda, te su njome zamijesili hljeb i napunili svoje posude. Međutim, Poslanik im naredi, pa oni prosuše tu vodu i tim hljebom nahraniše deve. Zatim ih odvede do bunara iz kojeg je pila (Salihova) deva da bi tu vodu koristili, a zabrani im ulazak u mjesto gdje je taj narod kažnjen i reče im:“ Bojim se da vas ne zadesi ono što je zadesilo i njih, pa im se ne približavajte!“Ahmed također navodi da je Abdullah ibn Umer radijallahu anhu rekao:
“ Nemojte ovim kažnjenicima prilaziti, osim plačući. Ako ne budete u plačnom stanju, ne prilazite im, da vas ne bi snašlo ono što je i njih zadesilo.“Ovo što slijedi jesu Kur’anski ajeti o Salihu a.s. i njegovom narodu, na kraju teksta možete pogledati slike kako izgleda danas grad koji je kaznjen i ostavljen kao pouka cijelom svjetu.
Zašto oni ne putuju po svijetu da vide kako su završili oni prije njih, koji su bili jači od njih? – Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može. (Faatir: 44)
Reci: “Putujte po Zemlji pa vidite kakav je bio kraj onih od ranije! Bili su većina njih mušrici.” (Ar-Room 42)
O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. (Hud: 89)
A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ? (Maryam: 98)
Salih,a.s., je pozivao svoj narod tewhidu ali oni se nisu odazvali pozivu njegovu, nego su ga ismijavali, smišljali razne spletke protiv Saliha a.s., lutajući u svom nevjerstvu.
I Semudu – brata njihova Saliha. “O narode moj” – govorio je on – “klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.” (Hud: 61)
A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?” – “Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno” – odgovoriše oni. (Al-A’raaf: 75)
A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale. (An-Naml: 45)
A Semudu – njegova brata Saliha. “O narode moj” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne! (Al-A’raaf: 73)
“O, Salihu” – govorili su oni – “ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš.” (Hud: 62)
O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. (Hud: 89)
Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite? (Ash-Shu’araa: 142)
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!”(El-`Araf, 73-74.)
„Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu i o Adu, i o Semudu, i o narodu Ibrahimovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli.“ (Et-Tewbe, 70.)
“ I Semud je smatrao lažnim poslanike.Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani.zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, u vrtovima i među izvorima.u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete.Zato se bojte Allaha i poslušni meni budite. i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju” –rekoše oni: “Ti si samo opčinjen; ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!””Evo to je kamila” – reče on -, “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi. i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom danu!’ Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše. i stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv“ (Eš-Šu’ara, 141-159.)
“Mi smatramo zlokobnim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ – rekoše oni. – “Kobni predznak vaš je kod Allaha” – reče on -, “vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.”U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.”Zakunite se najtežom zakletvom: – rekoše – “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ’Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’”I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov,eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna -,a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili. (En-Neml, 45-53.)
“I Semudu – brata njihova Saliha. “O narode moj”, – govorio je on – “Allahu ‘ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.” (Hud, 61.)
I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana – Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan – (Hud: 66)
„A i Ada i Semuda, – ostaci domova njihovih su vam vidljivi -, šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od pravog puta odvratio;“ (El-‘Ankebut, 38.)