Bedr
Svakodnevna maltretiranja, zlostavljanja na najgori nacin, ubistva i progon iz svojih domova, dozivjeli su Poslanik saws i prvi ashabi koji su primili islam. Napustene njihove domove nevjernici su opljackali i unistili ali to nije bilo dovoljno jer je Svjetlo Istine sijalo i dalje.
„Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.“ (Et- Tewba, 32) ” Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo …(As Saff 7) „ „Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! „(En-Nurr 35)
Smeta nevjernicima postojanje takvog Allahovog roba cak iako im nikada nije nista nazao ucinio. Sami Nur njima smeta jer su sljedbenici i sluge Iblisa la koji ih od svjetla odvodi u tmine. Zbog toga je u mnogim predajama o historiji Islama, bitka na Bedru nazvana kao bitka koja „razdvaja“, u smislu rastavlja i razdvaja Istinu od lazi. Jos je poznat naziv bitka sa Bozijom intervencijom.
Nakon hidzre Allahovog poslanika saws i njegovih ashaba prvo iz Meke u Abesiniju zatim u Medinu, opet su nevjernici odlučili da napadnu muslimane. Autori historije Islama navode da im je smetalo sto je ključni put koji vodi karavane do Meke išao upravo pokraj Medine.
U Kur’anu stoji:
Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu! Reci: “Ratovanje u njemu veliki je grijeh; ali, odvraćanje od Allahova puta i nevjerovanje u Njega, te od časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih, još je veći grijeh kod AllahaA smutnja je gora od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli! A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru njihova djela bit će poništena na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati.” /217/ “Oni koji vjeruju, i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni žele milost Allahovu. A Allah oprašta i milostiv je.”/218/ ( Al-Baqara)
“I kad ste od Gospodara svog pomoć zatražili; On vam se odazvao: Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka, koji će jedni za drugim dolaziti”; Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time vaša srca smirila; a pobjeda je samo od Allaha-Allah je zaista Silan i Mudar” (El-Enfal, 9-10).
“Allah vas je pomogao i na Bedru, kad ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni” (Ali Imran. 123).
“Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim onoga koga on hoće. To je, zaista, dalekovidnim pouka”. (Al-Imran 13)
U svetom mjesecu Ramazanu dogodila se prva i najznacajnija bitka u historiji islama, Bitka na Bedru. Poslanik saws i ashabi su se borili sa musricima radi Jedinog i Istine koju salje.
Neposredan povod za bitku bila je mušrička karavana sa hiljadu natovarenih deva. Stvarni uzrok i razlog bitke bila je želja mekkanskih mušrika da potpuno unište muslimane i Poslanika Muhammeda (a.s.). I ta karavana koju su mušrici poslali u Siriju bila je u funkciji naoružavanja i priprema za rat. Poslanik as se u dogovoru i savjetovanju sa svojim ashabima odluči s njima suočiti, premda su tri puta bili brojniji.
Kurejšije su bile u ratu sa Poslanikom, salallahu alejhi ve selem. Na njihovom celu je bio Ebu-Sufjan i Amr ibn Hišam (“Ebu Džehl”) . Izmedu njih nije bilo nikakvog ugovora. Osim toga, oni su protjerali muslimane iz Mekke, oduzeli im sav imetak i žestoko se suprotstavili Poslanikovom as pozivu na obožavanje Allaha Jedinog.
Poslanikova as vojska je brojala malo više od 300 boraca ( kod nekih autora 314, 317), koji su se ravnomjerno smjenjivali na dva konja i 70 deva. Muslimani nisu krenuli radi bitke. Medutim, Allah, subhanehu ve teala, htio je da dode do okršaja izmedu njega i njegovih neprijatelja i da se ispuni ono što je On vec odredio. Do sukoba je došlo 17. ramazana druge godine po Hidžri, kod vode koja se nalazila na Bedru. Muslimani su prvi došli do te vode i kod nje sagradili bunar. Tu je bio i polozaj Poslanika saws. u borbi kao vojskovode. Ono sto se istice kroz sami slijed dogadaja o ovome danu i noci Bedra, jeste odnos Poslanika saws sa Allahom uzvisenim koji nam je primjer, odnos ashaba prema Poslaniku saws, ratna taktika, odnos Poslanika as prema ashabima, oslanjanje na Allaha, razlog njihove borbe i ishod. Poslanik saws je stalno upucivao dove Allahu, ashabi su mu pokazali odanost i poslusnost, dogovarao se sa ashabima o ovoj bitci, savjetovao se sa ashabima i napravio plan te bitke. A Allah im je dao svoju podrsku kako stoji u navedenim ajetima i dao nama ociti primjer da oslanjanje na Allaha je kljuc uspjeha. Interesantno je i to sto nije sve u broju (broj nevjernika oko 1000 a muslimana oko 300 ), kada bi covjek gledao ocima dunjaluka i svoje logike nikada ne bi pripisao, ni u snu, pobjedu muslimana. To je jos jedan primjer oslanjanja na Allaha i predanosti Njemu jer sve biva samo onako kako On zeli. Uzvišeni kaže: “…i na Allaha neka se oslanjaju pravovjerni.”14:11 , “…I na Allaha se oslonite ako ste pravovjerni.” 5:3; i kaže: “A ko se osloni na Allaha On mu je dovoljan.”65:3 Shodno tome i hadis Poslanika saws: “Da se vi oslanjate istinski na Allaha, dželle šanuhu, On bi vas hranio kao što ptice hrani (spavaju gladne, a lete site)”(Tirmizi)
Kako je bilo na Bedru El-Buhari navodi od Ibn-Mes’uda:
Prisustvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul- Esveda, a više bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo šta drugo. On je prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., proklinjući mušrike, pa je između ostalog rekao: Mi nećemo reći kao što je Musaov narod rekao: “FEZHEB ENTE VE RABBUKE FEKATILAA INNA HAHUNA KA’IDUUNE- Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte“, (Al-Maida 24) nego ćemo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer ga je to obradovalo tj. njegove riječi. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: Na dan Bedra Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i datom riječju! Allahu moj, ako Ti hoćeš, niko Te neće obožavati!”
Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: “Dovoljno ti je to!” Tada je Poslanik, s.a.v.s., izašao, citirajući: SEJUHZEMUL-DŽEM’U VE JUVELLUUNED-DUBUR “Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!” (Al-Kamer 45).
Prisjećajući se Bedra, Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: ”Vjerovjesnik se okrenuo prema kibli, podigao ruke i dugo molio svoga Gospodara: ‘Allahu moj, ispuni ono što si mi obećao, daj mi ono što si mi obećao! Ako bude uništena ova grupa sljedbenika islama, na Zemlji neće ostati niko ko Tebe obožava!’Dugo je ostao tako okrenut kibli, ispruženih ruku, doveći svome Gospodaru dok mu nije spao ogrtač sa ramena.” (Sahihu Muslim, br. 1763)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, dželle še’nuhu, da mu je spao ogrtač s ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr, radijallahu anhu, podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek leđa, govoreći mu: “Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je obećao!” Allah, dželle še’nuhu, šalje hiljadu meleka, koji su dolazili jedni za drugima. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori Ebu Bekru, radijallahu anhu: “Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest. Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je bila prašina.” Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: “Lica vam se unakazila!” Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.
Jedan od mnogih hadisa u kome se opisuje bitka na bedru kaže da je Poslanik u jednom momentu uzviknuo” Raduj se Ebu Bekre, Allah ti posla u pomoć Džibrila, jaše na konju a sa krila mu spada prašina“
Pred bitku, Poslanik saws se obratio svojim ashabima:
“Podstičem vas na ono što vas je Allah podstakao, a odvraćam vas od onoga od čega vas On odvraća!
Allah je Veličanstven, zapovijeda istinu i voli iskrenost. Daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koji imaju kod Boga. Po tome se dobri ljudi spominju i odlikuju jedni u odnosu na druge!
Došli ste na mjesto stvarnog iskušenja, kad Allah prima od nekog samo ono čime on želi Njegovo zadovoljstvo. Strpljivost (sabur), u teškoj situaciji je ono čime Allah uklanja tegobu i spašava od brige. Strpljenjem se postiže spas na onom svijetu (Ahiretu).
Među vama je Allahov vjerovjesnik, ona vas upozorava i zapovjeda vam. Bojte se da vam uzvišeni Allah ne otkrije nešto, zbog čega bi vas omrznuo. A Allah, uistinu veli: “Allahova odvratnost, zaista, može biti veća od vaše odvratnosti prema sebi (El-Mu’min,10).
Pazite na ono što vam je Allah svojom Knjigom naredio i čemu vas je svojim ajetima (dokazima) podučio. Allah vas je podigao nakon što ste bili pali i oslabili. Čvrsto se prihvatite onog čime će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite se pred svojim Gospodarom na ovim mjestima i zalužit ćete Njegovu milost i oprost koji vam je obećao. Allahovo obećaje je istinito! Govor mu je iskren a kazna žestoka.
I ja i vi pripadamo Bogu. Živom i Moćnom. Njegova zaštita nam je zaleđe. U njemu tražimo utočište, na njega se oslanjamo i Njemu se vraćamo. Nek Allah oprosti meni i muslimanima!” (El-Wakidi, Kitabu- l-megazi, Alemu-l-kutub, Bejrut, 1984, I, str.58-59).
p.s. opsirnije o ovom dogadaja pogledajte u Sirri Allahovog Poslanika saws
