Ashab Mus’ab ibn Umejr, r.a.
Iako se rodio Mus’ ab u vremenu kad je život težak,kad nije bilo blagostanja,on ipak nije osjetio životne poteškoće u ranoj mladosti.On je imao ono što drugi nisu imali.Posebno su pazili njegovi roditelji. Majka bi mu pravila kolače i stavljala pored postelje da može i naveče kad se probudi da ih pojede. Je li moguće da se život ovog mladića u potpunosti mijenja?
On je jedan od ashaba koji je imao čast da ga odgaja Muhammed s.a.w.s. Ubrzo do njega dopire vijest koja se širila Mekkom –Muhammed a.s. je primio objavu. Ova vijest je uzburkala stanovnike Mekke,tako da nije bilo noći,niti sijela da se nije o tome pričalo. Ta vijest je posebno probudila interesovanje Mus’abovo.
Saznavši mjesto sastajanja Muhammeda a.s. i njegovih sljedbenika bez predomišljenja se uputio tamo. Mus’ab je došao u taj skup vrlo zainteresovan da čuje to Allahovo svjetlo-Kur’an. Slušao je Kur’an sa oduševljenjem i bio je potpuno predan i srcem i dušom. To oduševljenje se vidjelo i na njegovom licu.Muhammed s.a.w.s. je stavio svoju mubarek ruku na usijana i ražarena prsa i veliko srce Mus’abovo. Nakon svega toga osjećao je spokoj i smiraj te izgovorio šehadet.
Majka Mus’abova je bila jaka i odvažna žena i uživala je veliki autoritet kod Mus’aba,ali nije bila zadovoljna njegovim prelaskom na islam. Najprije ga je zatvorila u kućni pritvor a potom uskratila sve blagodati u kojima je do tad uživao.
Zbog svih tih neprijatnosti odlučio se na hidžru u Abesiniju.
Jednom prilikom prišao je Mus’ab skupini vjernika okupljenih oko Poslanika s.a.w.s. Pošto su ga primijetili pognuli su glave,a zatim su iz njihovih očiju lile suze,vidjevši ga skromno obučena,zakrpljene odjeće i obuće. Prisjetili se njegovog prvobitnog stanja i elegancije. Sva ta dobra je žrtvovao u ime Allaha i za ljubav Njegovog Poslanika a.s.
Napustio je Mus’ab svoj rodni dom i svoje roditelje i svoj grad.Imao je čast da ga poslao Poslanik a.s. kao muallima u Medinu. Mus’ab nije shvatio povjerenu dužnost samo kao čast već kao i emanet za što će biti pitan pred Allahom.Poslije provedenih nekoliko mjeseci u Medini dovodi deputaciju od dvanaest osoba a sljedeće godine ih je bilo sedamdeset. Dolaze u Mekku pod vodstvom Mus’abovim.
Mus’ab je bio lijepog ahlaka. U nekoliko navrata je dolazio u nezgodne situacije ali svojoj razboritosti i smirenosti sve se dobro završavalo. Nakon uspiješne misionarske Mus’above aktivnosti Poslanik s.a.w.s. sa svojim ashabima čine hidžru po Allahovoj naredbi. Ni u Medini ih mušrici nisu ostavljali na miru.
Ubrzo dolazi do borbe na Uhudu. U ovoj bitci Mus’ab je imao čast da bude bajrektar. Vidjevši kako jurišaju mušrici da ubiju Poslanika s.a.w.s. visoko je podigao zastavu da bi na taj način privukao pažnju na sebe. Mušrici mu odsjecaju desnu ruku te je na trenutak pala zastava da bi je ponovo podigao lijevom rukom. Ubrzo je ostao i bez druge ruke. Ponovo je podigao zastavu ostatkom nadlaktica, ali smrtonosno biva pogođen kopljem. Pao je na zemlju zajedno sa zastavom.
Pošto je završena bitka obišao je Poslanik s.a.w.s. šehide među kojima je bio njegov amiđa Hamza i Mus ‘ab za kojim je Poslanik a.s. plakao. Mus’ab je ispustio svoju plemenitu dušu prije nego što se upoznao sa stanjem Allahova Poslanika a.s..
Ovaj prolazni svijet završio je kao puki siromah. Nisu ga imali čime ni umotati,prekrivač je bio kratak. Pokrili su mu njime glavu a noge travom i lišćem. Ukopan je na Bedru zajedno sa Hamzom r.a.
Prenosi se od Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, da je, kada mu je jedanput doneseno jelo, a bio je postač, rekao: ”Poginuo je Mus’ab b. Umejr, a bio je bolji od mene i nismo ga imali u šta zamotati osim jednog ogrtača. Poginuo je Hamza i još jedan drugi ashab, a bio je bolji od mene, i nismo ga imali u šta zamotati osim jednog ogrtača. Bojim se da mi je Allah ubrzao moju nagradu dajući mi obilje na ovome svijetu.“ Zatim je dugo plakao. (Sahihul-Buhari, br. 1274 i 1275)
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napuštajući Uhud, ugledao ubijenog Mus’aba pa se zaustavio i uputio za njega dovu, a zatim proučio ajet: ”Ima muškaraca koji su iskreni u obećanju koje su dali Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju, i nisu ništa izmijenili.” (Sura El-Ahzab, 23)
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svjedočim da su ovi ljudi šehidi kod Allaha na Sudnjem danu, pa ih posjećujte, jer, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nema toga ko ih poselami, do Sudnjeg dana, a da mu neće odgovoriti na selam.“ (Mustedrekul-Hakim, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)
About the Author
